Nikola Krstić, mladi preduzetnik iz Beograda, napravio je pametnu rukavicu koja slijepim osobama pomaže da se bolje orijentišu u prostoru, ali i da razlikuju novčanice i boje. Uskoro će započeti njenu masovnu proizvodnju, a Krstić insistira na tome da rukavica za korisnike bude besplatna. Trenutno pregovora sa državom da do kraja godine preko RFZO-a plasira ovo pomagalo na srpsko tržište, a potom će se ono, ako sve bude išlo po planu, naći i na inostranim tržištima.

U cijelom svijetu postoji samo jedna pametna rukavica koja slijepim ljudima pomaže da se orijentišu u prostoru, da identifikuju boje, datum i vrijeme, da detektuju svjetlo, ali i da prepoznaju novčanice prilikom obavljanja kupovine. Sastoji se od kamera, senzora i drugih elektronskih djelova, koji se mogu skidati po potrebi, ako je rukavici potrebno pranje. Radi po principu vibracija i glasovnih upozorenja – što je korisnik bliži nekom predmetu to će ona više vibrirati, a ukoliko korisnik želi da sazna koju novčanicu je izvadio iz novčanika, rukavica će mu to saopštiti preko zvučnika. Njena baterija traje dva dana i puni se običnim punjačem.

Ovo pomagalo osmislio je i napravio tek svršeni student Elektrotehničkog fakulteta Nikola Krstić, koji je u preduzetništvo ušao još kao srednjoškolac.

„Otprilike 2016. godine došao sam na nekoliko ideja za tehnološke proizvode koji bi bili od pomoći ljudima sa određenim zdravstvenim problemima – onima koji ne vide, ne čuju ili ne mogu da se kreću samostalno. Međutim, pametna rukavica za slijepe bila je najizvodljivija od svih tih ideja, pa sam se sa njom prijavio na jedno srednjoškolsko takmičenje u preduzetništvu. Odatle je sve krenulo“, počinje svoju priču Krstić. Na takmičenju je dobio mnoštvo pohvala, ali i stekao značajna poznanstva. Tu je upoznao i Igora Sužnjevića, svog budućeg mentora i poslovnog partnera.

Od HTZ opreme do pametnog uređaja

„Nisam imao slijepu osobu u svom okruženju, ali sam zamišljao sa kakvim se sve izazovima one suočavaju. Tako sam došao na ideju o pametnoj rukavici. Prvi prototip smo uradili nekih godinu dana poslije pomenutog takmičenja. To je bio pokazni model – zelena ‘ruka’, štampana pomoću 3D tehnologije, na koju je bila prikačena elektronika. Ali, radila je, i to dobro“, priseća se naš sagovornik.

Međutim, za ozbiljniji razvoj ovog proizvoda bio mu je potreban novac. U Srbiji se najčešće početni kapital pozajmljuje od prijatelja i rodbine, ali Krstić u tom trenutku nije mogao da računa na ovaj vid finansiranja. Zato je, kako bi prikupio dodatna sredstva, 2019. godine zajedno sa Sužnjevićem osnovao preduzeće Anoris Technology u Naučno-tehnološkom parku u Beogradu. Od tada su, kao kompanija, mogli da konkurišu za različite vidove finansijske podrške.

„Imam utisak da je bilo teže prikupiti prvih hiljadu dinara nego nešto kasnije na desetine hiljada eura“, priča Krstić kako je izgledalo obezbjeđivanje sredstava. Za cjelokupan razvoj rukavice bilo im je potrebno oko 150.000 eura, a prikupljanje novca je teklo sporo. Međutim, situaciju je znatno popravila finansijska podrška Fonda za inovacionu djelatnost u visini od 80.000 eura.

Zahvaljujući ovom novcu uspjeli su da završe prvu verziju pametne rukavice napravljenu od HTZ opreme, odnosno radničke rukavice, u koju su ugradili elektronske uređaje i bateriju. Ona je pomagala slijepim osobama da se orijentišu u prostoru, informišu o datumu i vremenu u toku dana, ali i da prepoznaju boje. „Kada je prva slijepa osoba probala rukavicu bilo nam je jasno da smo na pravom putu. Potom smo sproveli masovno testiranje i zapisivali komentare korisnika. Tako smo dobili dodatne sugestije koje smo, naravno, uvažili, jer smo željeli da napravimo proizvod koji je zaista koristan onima kojima je namjenjen“, ističe Krstić. U saradnji sa Savezom slijepih Srbije saznali su koje su još funkcije potrebne budućim korisnicima ove rukavice. Jedna od njih je, na primjer, dugme koje korisnik može pritisnuti ako se izgubi, kako bi poslao svoju lokaciju bližnjima.

Pametno finansiranje pametne rukavice

Da bi zaradili novac za dalji razvoj rukavice, dva preduzetnika su osnovala i preduzeće koje se bavi uslužnim projektovanjem i razvojem softvera i hardvera. Ono posjeduje farmu industrijskih 3D štampača, te štampa različite predmete po narudžbini, najviše za kompanije kojima su potrebna kućišta za elektroniku i slični proizvodi. Pored toga, ima i svoje programere i poslovne konsultante.

„Moja ideja je bila da budemo od pomoći ljudima koji se nalaze u situaciji u kojoj sam i ja bio – koji imaju dobru ideju ali iz nekog razloga ne mogu da je realizuju. Zato, pored izrade prototipa i softvera, nudimo softverske, dizajnerske i usluge poslovnog savjetovanja. To znači da klijent može da dođe kod nas, pokaže nam šta želi da napravi, i mi ćemo to izdizajnirati i napraviti. Ako već zna šta hoće, onda nam je posao još lakši, odmah idemo u proizvodnju“, kaže naš sagovornik.

Dio novca koji su stekli na ovaj način uložili su u razvoj dodatnih funkcija pametne rukavice. Druga verzija ovog pomagala sada je i estetski unapređena, a pored osnovnih funkcija, uskoro će biti moguće da korisnici poruče dodatne aplikacije shodno svojim potrebama. Te aplikacije će se nalaziti u „oblaku“ i imaće brojne funkcije, od toga da omogućavaju čitanje knjiga, do igranja igrica. Tako će Anoris Technology zarađivati i kada osnovni proizvod bude dostupan većini slijepih osoba koje ga žele, odnosno kada se bude manje prodavao.

Ipak, novac nikada nije bio glavni motiv ovog mladog preduzetnika. Na pitanje šta ga podstiče da toliko radi na proizvodu od kojeg do sada nije zaradio ni dinara, odgovara: „Ideja da ću nekome olakšati život i učiniti svakodnevicu prijatnijom. Osim toga, želim da stavim do znanja slijepim ljudima da neko misli na njih. To što oni ne čine većinu potrošača, ne znači da privreda i društvo ne treba da se bave njima“.

Takođe, to što neko ne vidi ne znači da ne treba da ima život kakav imaju svi ostali, smatra sagovornik B&F-a. „U narodu je uvreženo pogrešno mišljenje da slijepe osobe nisu zainteresovane za modne ili neke druge estetske proizvode. A oni, kao i svi ostali, vole lijepe stvari. Oni prate Instagram i Fejsbuk, komentarišu jedni drugima fotografije… Više puta sam čuo pitanje: zašto je slijepoj osobi bitno da razaznaje boje? To može da kaže samo neko ko vidi i ko ne može da ‘uđe u tuđe cipele’. Jer, i slijepe osobe žele da izgledaju lijepo, da budu moderne, da uklope boje. To što one ne vide, ne znači da njih drugi ne vide”, objašnjava Krstić zašto će se rukavica praviti u različitim bojama i zašto ima funkciju raspoznavanja boja.

Dvostruko niža cjena za Srbiju

Uskoro bi trebalo da započne industrijska proizvodnja Anora rukavica. Elektronski djelovi za njih će se nabavljati iz Kine, kućišta će biti brizgana 3D štampačima u Krstićevom preduzeću, a rukavice, odnosno prevoje za ruke, proizvodiće jedna domaća kompanija.

Prvi kontigent pametnih rukavica trebalo bi da se nađe u rukama korisnika u Srbiji ove godine. Ne zna se tačno kada će se to desiti, ali zna se da će one biti besplatne, bar za krajnje korisnike. „Trenutno smo u pregovorima s državom koja bi trebalo da otkupi određenu količinu Anora rukavica i da ih preko zdravstvenog osiguranja ponudi slijepim osobama. Koliko ja znam, preko 4.000 osoba je trenutno zainteresovano za nju”, tvrdi Krstić.

Anoris Technology vodi pregovore o plasiranju svoje robe i na češko, njemačko, špansko, austrijsko i američko tržište, ali prvo će se potruditi da rukavicu dobiju stanovnici Srbije. „Razlog je dvojak – želimo da pomognemo ljudima koji su pomogli nama da napravimo ovako koristan proizvod, ali i da dobro istestiramo svoj servis i podršku, što je lakše učiniti na domaćem tržištu”, objašnjava sagovornik B&F-a.

Poslije toga, kompanija će prodavati svoju pametnu rukavicu i u inostranstvu, gdje postoji značajno interesovanje za ovakve proizvode. Ali, gdje ima interesovanja, tu ima i konkurencije. Međutim, Krstić tvrdi da nijedna od kompanija koje prave pomagala za slijepe ljude ne može cjenovno da parira Anorisu. Primjera radi, pomagala poput dodataka za naočale koštaju po nekoliko hiljada dolara po komadu, a Anora pametna rukavica će stajati do 1.000 dolara u inostranstvu i oko 400 eura u Srbiji.

Marija Dukić

Izvor: bif.rs